Hvaljen neka je Allah, koji Svome robu objavljuje Knjigu, i to ne iskrivljenu, nego

u kojoj će vječno boraviti,

O tome oni ništa ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna riječ izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do neistinu!

Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati,

Misliš li ti da su samo stanovnici pećine, čija su imena na ploči napisana, bili čudo među čudima Našim?

Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina.

Ispričaćemo ti povijest njihovu – onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili.

Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu?

I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se rađa – obilazi pećinu s desne strane, a kada zalazi – zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moći! – Kome Allah ukaže na Pravi put, on će Pravim putem ići, a koga u zabludi ostavi, ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga na Pravi put uputiti.

I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedni druge pitali. "Koliko ste ovdje ostali?" – upita jedan od njih. – "Ostali smo dan ili dio dana" – odgovoriše. – "Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali" – rekoše. – "Pošaljite jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad, pa nek vidi u koga je najčistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori ništa o vama,

I Mi smo, isto tako, učinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u Čas oživljenja nema nikakve sumnje, kada su se između sebe o njima raspravljali, i rekli: "Sagradite na ulazu u nju zgradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni." A onda oni do čijih se riječi najviše držalo rekoše: "Napravićemo na ulazu u nju bogomolju!"

I nikako za bilo šta ne reci: "Uradiću to sigurno sutra!" – ne dodavši:

A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet godina.

Kazuj iz Knjige Gospodara svoga ono što ti se objavljuje, niko ne može izmijeniti riječi Njegove, pa ni ti; osim kod Njega, nećeš naći utočišta nikakva.

i reci: "Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!" Mi smo nevjernicima pripremili vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine koja će lica ispeći. Užasna li pića i grozna li boravišta!

čekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti, na divanima će u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boravišta!

Oba vrta su davala svoj plod, ničega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli.

I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreći: "Ne mislim da će ovaj ikada propasti,

I reče mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: "Zar ne vjeruješ u Onoga koji te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio?

A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: 'Mašallah! – moć je samo u Allaha!' Ako vidiš da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe,

ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogneš pronaći nikada."

I nije imao ko bi mu mogao pomoći, osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomoći.

Navedi im kao primjer da je život na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može!

A na Dan kada planine uklonimo, i kad vidiš Zemlju ogoljenu – a njih smo već sakupili, nijednog nismo izostavili –

I Knjiga će biti postavljena i vidjećete grješnike prestravljene zbog onog što je u njoj. "Teško nama" – govoriće – "kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!" – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.

Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stvaranja nebesa i Zemlje ni neke od njih prilikom stvaranja drugih i za pomagače nisam uzimao one koji na krivi put upućuju.

i grješnici će ugledati vatru i uvjeriće se da će u nju pasti, i da im iz nje neće povratka biti.

A ljude, kada im dolazi uputa, odvraća od vjerovanja i od toga da od Gospodara svoga mole oprosta samo to što očekuju sudbinu drevnih naroda ili što čekaju da ih snađe kazna naočigled svega svijeta.

I ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima Gospodara svoga opominje, za njih ne haje, i zaboravlja na posljedice onog što je učinio? Mi na srca njihova pokrivače stavljamo da Kur'an ne shvate, i gluhim ih činimo; i ako ih ti na Pravi put pozoveš, oni, kad su takvi, nikada neće Pravim putem poći.

A ona sela i gradove smo razorili zato što stanovnici njihovi nisu vjerovali i za propast njihovu tačno vrijeme bismo odredili.

I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu.

"Vidi!" – reče on – "kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu – sâm šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem – mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!"

i nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili.

"Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati" – reče onaj –

"Vidjećeš da ću strpljiv biti, ako Bog da!" – reče Musa – "i da ti se neću ni u čemu protiviti."

I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši. "Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!"

"Ne karaj me što sam zaboravio" – reče – "i ne čini mi poteškoće u ovome poslu mome!"

"Ne rekoh li ja tebi" – reče onaj – "da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?"

I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. "Mogao si" – reče Musa – "uzeti za to nagradu."

Što se one lađe tiče – ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao;

a mi želimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, dâ boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg;

I pitaju te o Zulkarnejnu. Reci: "Kazaću vam o njemu neke vijesti."

I on pođe.

"Onoga ko ostane mnogobožac" – reče – "kaznićemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti.

I on opet pođe.

I on postupi s njima isto onako kako je s onima prije postupio.

Kad stiže između dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao.

"Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao" – reče on. "Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići.

I tako oni nisu mogli ni da ga pređu niti su ga mogli prokopati.

I Mi ćemo tada učiniti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnuće se u rog, pa ćemo ih sve sakupiti,

onima čije su oči bile koprenom zastrte, da o dokazima Mojim razmisle, onima koji nisu htjeli ništa čuti.

Reci: "Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti,

To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izići; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati.

Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili – džennetske bašče će prebivalište biti,

Reci: "Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli još jednim sličnim."